ŽIVJELA sam u NOVOJ zgradi GDJE ne poznajem NIKOGA: Jedan DAN mi je trebalo ZAŠARAFITI dvije SLIKE, pozvala SAM jednog STARIJEG gospodina, ALI KADA JE UŠAO…

Jos uvijek preslaba da se pomaknem, kliznula sam pogledom oko sebe. U daljini vidjela sam policijski auto kraj kojeg su stajala 2 policajca pretresavsi dvojicu mladica. Ljudi su ulazili i izlazili iz kluba. Polako sam se pridigla, pokupila svoju razbacanu odjecu. Koljena su mi bila crvena, ostrugana od asfalta. Guza mi je bridjela od udaraca. Pickica mi je bila potpuno iziritirana i pekla me. Tad sam ugledala Vesnu kako sjedi na zidicu, pedesetak metara daleko, glavom spustenom na rukama, ocito svjesna cijelog dogadjaja.

Obukla sam se. Haljina mi je bila potpuno zamrljana i mokra, ali nisam imala izbora. Barem su gacice bile koliko-toliko suhe. Tada sam se okrenula. Desetak metara dalje stajao je Kreso. Pogledi su nam se susreli. Nisam imala pojma koliko dugo stoji tamo i koliko je vidio, ali samo jedan pogled u mene, u moju zamrljanu glavu, lice i haljinu je bio dovoljan da zna sto se desilo, sve da je i tek sada dosao.

Pogled iz njegovih ociju govorio mi je da je vidio puno, puno vise. Ovo je trebao biti vrhunac osvete, trebala sam biti sretna i zadovoljna sada, kad je vidio sto sam ucinila. Na kraju krajeve, to sam i zeljela. Prisla sam mu. Pogledala ga u oci koje su mu se punile suzama. Bio je potpuno unisten, prazan.

NASTAVITE ČITATI NA NAREDNOJ STRANICI ——>

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*