Mlada sponzoruša pod svjetlima reflektora!

Kad mi se šef cinički nasmijao rekavši da slobodane dane mogu dobiti jedino ako pristanem na 4 noćne smjene na gradilištu što je podrazumjevalo da ću biti obični portir, bilo je jasno da nije oprostio što sam ga opelješio na pokeru. A sam je kriv, pušio je dvije glave kad je tražio da promjenimo igru. Umjesto pokera prešli smo na remi, želio je brz povrat duga, ali nakon 3 ruke već mi je plivao nešto malo jače od 7 glava. Nisam se vidno radovao ali sam u sebi uživao dok su ga drugi šefovi peglali. Ta večer je završila tako da mi je pred svima iskeširao 947 maruna, a isto tolko su mi dali i druga dvojica saigrača.

Imao sam lovu da iznenadim suprugu i oboje smo se radovali novogodšinjoj proslavi na Vlašiću, ali nisam ni posumnjao da će mi složiti hinjaka: “Znaš ovo je ozbiljna firma, ako hoćeš dane ili bolovanje ili moraš naradit, a eto ja imam problem sa čuvarskom službom, dva portira su mi izletila, prihvati 4 noći dežurstva i onda pucaj svoj zimski odmor 8 dana.” Dolazak na gradilište bio je noćna mora. Komad zemlje ograđen 15 duluma metalnom ogradom, kapija na daljinsko upravljanje, ogromni iskopi, nasipi, mašine…

Ledena kiša tog popodneva učinila je da sve izgleda poput klizališta. Cerekanje portira iz druge smjene bilo je bolno. Pitanje koje je uslijedilo: “Znaš li rukovat kontrolnim kamerama?“ trebalo je dat njemu važnost, a mene ponizit. „Idi u kurac odbrusio sam“, ali to nije umanjilo njegov cerek koji je produbljivao moju sujetu do bola. Zar sam se školovao 15 godina na polju tehničkog marketinga da me jebu zidari i portiri pitao sam se u sebi. Ipak pribrao sam se i upitao ga šta gdje, kako…

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*