Dajem ti se, samo ostavi kćerku na miru!

Matorke – Sa Vanjicom je bilo dobro. Svi su govorili da nasa veza obecava, osim njene mame. U prvo vreme… pa u prvo vreme nisam voleo Vanjcinu mamu, prvenstveno zato sto i ona nije volela mene. Mozda je tako bilo zato sto me cetrdeset petogodisnja gospodja uhvatila kako joj posmatram noge u crnim carapama, ili napete bokove ispod krute suknje, dojke, o te slatke. zrele vocke, sto se tako okrupnjale, zanosno njisu. Gledao sam Vanjicinu mamu sa vise pohote nego samu Vanjicu.

Mama se zvala Lela. bila je lepsa od cere i bolji izbor za mene. Bio sam deset godina stariji od Vanjice, lisac bez prave perspektive, bez fakulteta, diplome, para, kola, stana… Sta li je Vanjica nasla na meni, pitate se vi? Pa, kurac. Jebacka diploma je jedina diploma koju sam u zivotu posteno zasluzio. Dale su mi je mnogobrojne zenke koje sam pojebao do svoje tridesed druge godine. Ovoj diplomi na kraju su aplaudirale i Vanjica i njena mama. Bilo je to ovako.

Vanjicu sam upoznao na nekoj zurci, gde sam se upravo posvadjao sa zadnjom cavom, nekom… kako se ono zvase… Ne secam se, a jebao sam je barem pedeset puta. Vanjica prekrasna, visoka, viktka i dugonoga. U kratkoj suknjici, u mini gacicama. sa pravom reakcijom kada sam joj zavukao ruku medju butine i krenuo ka preponama. Karlicna kost pod zategnutom kozom, diskretno maljava picka, razmaknuta poza, oslobodjen put do vlazne zenskosti.

NASTAVITE ČITATI NA SLJEDEĆOJ STRANICI ——>

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*