BILA SAM U MIRNOM BRAKU SA INŽENJEROM, A DOK JE ON RADIO JA SAM GA VARALA. Onda sam naletela na kuma: Marina TI…?

Tako sam bila dlakava da je taj neprijatelj broj jedan (za druge je to celulit!) odredio cijeli moj život. Problem je evoluirao od metalnih britvica do mirisnog stola i umiljate kozmetičarke. I tako sam (kako bih pomogla svakoj obrasloj ženi!) otvorila kozmetički salon. A onda jednoga ljeta opet srela dečka iz osnovne koji me zadirkivao da sam dikobraz…

Da muškarcima nije lako, shvatila sam još u pubertetu. Svakodnevno stajanje pred ogledalom, nanošenje pjene na lice i brijanje. Onda porezotine, užas losiona, urastanje dlačica, prištevi. Kad se samo sjetim onih metalnih britvica, žileta u papirićima i Pitralona, dođe mi mučnina. Jer, dlake su i moj neprijatelj broj jedan.

Kad smo brat i ja rođeni, on pet minuta prije, mislim da je mama urlala ne samo od bolova, nego i od jada. Bili smo dlakavi kao medvjedi. Mrki medvjedi, da se razumijemo. Iako je to poprilično rijetko i krzno nam je ubrzo otpalo, priča nas je pratila tijekom cijelog odrastanja. Moj je brat na osnovi toga zaslužio nekakvo čudno poštovanje (“Takav je bio i stric Jozo, ponos i dika naše obitelji, rudlav gdje ne treba, ali što ćeš, viša sila” i slično). A mene su sažaljivo gledali, gladeći me tu i tamo po bujnoj kosi, vjerojatno se pitajući u što ću se pretvoriti kad narastem: u dikobraza ili glatkodlaku lasicu.

Moram priznati da dugo nisu dobili odgovor na to pitanje. Bila sam obična djevojčica, zaigrana i vesela, krastavih koljena i usta punih žvakaćih guma. U mom se djetinjstvu nije pričalo da je vrijeme novac i da život leti, nego da traje dovoljno dugo za jedne stvari, a dovoljno kratko za druge. Koje su bile koje, nisu mi htjeli reći, nadajući se da ću jednoga dana sama shvatiti.

I onda je počelo. S prvim plesnjacima, grudnjacima, najlonkama, vatom i ulošcima došle su i dlake. Bunt njih. Posvuda. U čudu sam promatrala kako se gotovo pošumljuje svaki dio moga tijela. U kući je zavladala šutnja. Bilo mi je neugodno povlačiti to pitanje, pa sam se povlačila u kupaonicu dok Jakov, moj brat, nije bio unutra. I njega su očito morila ista pitanja.

NASTAVITE ČITATI NA NAREDNOJ STRANICI ——->

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)